
Važnost razvoja rezilijentnosti (otpornosti) kada nam stvari krenu nizbrdo
Rezilijentnost (otpornost) je naša sposobnost da nekako znamo da se brže oporavimo od životnih izazova, problema, nedaća.
Često nam se čini da nekim ljudima to ide lakše nego nama ili prosto da smo mi previše nežni, emotivni, empatični, pa da eto nam je predodređeno da se sa životom nekako nosimo teže.
Sa druge strane mnogi ljudi (pogotovo na Balkanu) doživljavaju to da si “jak i snažan” odnosno rezlijentan, ako nikada ne kukaš, uvek imaš osmeh na licu i da kroz sve nedaće prolaziš borbeno i emotivno suzdržano.
Nije tačno da ako ste visoko senzitvni, emotivni, empatični da ne možete biti rezilijentni. Isto tako nije tačno da ste rezilijentni ako “držite sebe i stvari pod kontrolom” i nikada ne pokažete drugima (a ni sebi) da prolazite kroz teške periode.
Iz mog iskustva, programa koje vodim, ljudi sa kojima radim, otporni, rezilijentni ljudi su najpre samosaosećajni. Zbog čega? Pa zbog toga što vi kada radite na razvoju svog samosaosećanja, vi radite na razvoju sopstvene otpornosti da se nosite sa životnim nedaćama, jačate veru u sebe i kapacitete da se prema sebi odnosu kao prema prijatelju. Postajate sami sebe podrška kroz ohrabrenje i motivaciju, a ne kritiku i osudu.
🔥Bujoo's 7-Day Virtual Leadership Bootcamp!🔥
📆 June 26th - July 1st
Forget everything you know about leadership! Authenticity, Equal Dignity, Unshakable Integrity - That's our motto.
Are you in? Hit the link 👇 Join the leadership revolution!
3 koraka za razvoj rezilijentnosti
Tri komponente samosaosećanja potpuno su komplementarne razvoju rezilijentnosti. Istraživanja dr Kristin Neff su upravo ovo i potvrdila.
Stoga ću krenuti sa objašnjenjem svake pojedinačno gde ću pisati više upravo o smernicama njihovog razvoja i kako one pomažu u jačanju vaše otpornosti.
Samosvest (praksa Mindfulness-a).
Ako radite na razvoju osvešćivanja sopstvenih emocija i njihovog prihvatanja, to vam pomaže u situacijama kada vam se nešto izazovno i preplavljujuće desi da možete sebe same da umirite. Rezilijentni ljudi vežbaju Mindfulness.
Zašto?
Zato što vam ova praksa pomaže da bolje kontrolišete stres, najpre da ga prepoznate, zaustavite svoj vrtlog briga i negativnih misli koje vas vode u još gore stanje i da pravite smirenije i zdravije odluke i izbore. Kada nam se dešavaju teški periodi uglavnom smo preplavljeni emocijama koje ne znamo kako da kontrolišemo i mozak nam radi “100 na sat” te nekako imamo još dodatno i negativne misli, brige koje nam čine još više štete. Momenat zaustavljanja, pravljenja pauze i prepoznavanja misli samo kao misli (ne ulaženja u njihovu beskonačnu elaboraciju), osećanja samo kao osećanja nas čini emotivno rezilijentnijim da se nosimo sa teškim iskusktvima.
Ljudskost – snaga je u ranjivosti.
Važno je da ne zanemarujemo moć odnosa. Verujem da nam je covid pandemija ukazala na to.
Sa druge strane nisu svi odnosi lekoviti. Mnogi od nas imaju problem da budu iskreni u odnosima i da jasno traže pomoć i iskažu svoju bol, neprijatna osećanja, poteškoće sa kojima se suočavaju…Drugi ne mogu da čitaju vaše misli, potrebe i očekivanja. Ovo je prilika za iskreno povezivanje i pronalaženje u drugima ohrabrenja i podrške. To ne znači da smo mi slabi, nesposobni, već prosto da uviđamo da nam je za neke stvari potrebna druga osoba da nas sasluša, razume i jednostavno bude tu za nas. Koliko puta vam se desilo da kada ste ispričali neki problem koji vas je dugo tištio da ste sebe iznenadili kako taj proces na kraju uopšte nije bio težak? I da ste nakon toga osetili veliko rasterećenje? Meni lično mnogo puta. Upravo je to vrsta odnosa i podrške koja nam je potrebna. Kada znamo da imamo takve odnose u svom životu onda nam je nekako i lakše da se suočavamo sa životnim turbulencijama i problemima. Znamo da imamo ljude koji su naše utočište i bezuslovna podrška.
Sami sebi podrška.
Kada napravimo grešku, uradimo nešto loše ili nam se planovi, ciljevi, sruše kao kula od karata onda je najteže biti rezilijentan…zašto?
Zato što se ne suočavamo sa nekim spoljašnjim faktorima sa kojima treba da se nosimo, već smo suočeni sami sa sobom. A nažalost najčešće glavni kamen spoticanja u razvoju rezilijentnosti smo mi sami.
Zbog čega?
Zato što beskrajno krivimo i osuđujemo sebe. Ne znamo da prosto prihvatimo sopstvenu grešku, preuzmemo odgovornost da tu grešku ispravimo i nastavimo dalje. To zvuči jednostavno ali svi znamo da nije. Najpre jer nam je teško da oprostimo sebi nešto ili se preispitujemo da li sam mogla ovo bolje, drugačije, pametnije…zašto sam dozvolila da me neko prevari, iskoristi…sto i jedno zašto i kako sam mogla to da budem, uradim, dozvolim…A to nas ne vodi nikuda. Beskrajna samosabotaža, kritika i osuda. Ne kažem da kada grešite treba sebi da date orden, već da gledate na greške iz drugog ugla.
Najpre dati sebi razumevanje za to što vam je sada teško. Dati sebi empatiju za to što patite zbog onoga što se desilo. Umiriti sebe i svoja osećanja krivice, srama, ljutnje…Zatim možda podeliti sa nekim to, sa dobrim prijateljem, osobom od poverenja sa nekim ko je tu za vas bez obzira na sve. Upitati sebe šta bi mi ona ili on rekao sada u ovoj situaciji? Kako bi razgovarao sa mnom, kako bi me umirio? Zatim rečima kojim bi vas vaš prijatelj umirio vi umirite sebe same. Zatim nakon davanje podrške i umrivanja sebe postaviti sebi niz pitanja o svim lekcijama koje ste sada nakon ovog iskustva naučili? Šta sada znate a da ranije niste znali – o sebi, odnosima, drugim ljudima? Kako će se vaš život nastaviti dalje nakon ovog iskustva? Koje su stvari koje više nikada sebi nećete dozvoliti? Koje su sada nove veštine i znanja koje ste dobili zahvaljujući onome što se desilo? Odgovorima na ova pitanja mi u stvari učimo da iz poraza, nedaća, imamo priliku za rast, razvoj, učenje…
Svi znamo da se iz grešaka uči.
Zašto mislite da je za vas lično treba da bude drugačije?
Da li ste se vi rodili kao sveznajući mudrac?
Nekada nažalost moramo grešiti više puta da bismo nešto konačno savladali, ali svaki naredni put nam je za nijansu lakše. Svaki naredni put učimo za nijansu brže. Svaki naredni put smo za nijansu rezilijentniji. Ako usput negujemo samosaosećanje možemo skratiti sebi put i načiniti ga prijatnijim za nas same.
Photo by Brett Jordan on Unsplash
Pogledajte kako mozete sami sebi biti najveca podrska
Stay Connected & Level Up Your Leadership with Bujoo!
Craving for more wisdom on leadership and team building? Sign up for our newsletter now and enjoy weekly nuggets, invigorating exercises, enlightening podcasts, and inspiring stories — your toolkit for becoming a better leader awaits.